福笑い物語 (Priče o srećnom osmehu): Predgovor

Zdravo, dragi čitaoci!

Moje ime je Nikolina Ivanović, studiram japanologiju i trenutno, kao student na razmeni, jedan semestar provodim u Japanu.

Rečeno mi je da ima ljudi koji bi bili zainteresovani da čitaju o životu ovde i zbog toga bih ovom prilikom htela da vam najavim seriju članaka o svim interesantnim događajima odavde. Nažalost, zbog gustog rasporeda, ne mogu obećati neki konkretan dan kada će članci biti objavljivani, ali trudiću se da koristim slobodne trenutke kako bih vam približila svoje iskustvo.

Za početak, volela bih da vam objasnim zašto će članci biti objavljivani pod imenom 「福笑い物語」(Fukuwarai monogatari – Priče o srećnom osmehu).

Neko ko poznaje kanđije možda je prepoznao da je 福 kanđi koji se koristi u nazivu oblasti i grada Fukušima (福島 – srećno ostrvo). Upravo to je jedan od razloga za ovaj naslov. Naime, većina priča će biti upravo vezana za Fukušimu jer je to grad u kome studiram. Sigurna sam da su se do sad mnogi od vas setili nesreće vezane za nuklearne elektrane u oblasti Fukušima (u gradu Okuma!) koja se dogodila 2011. godine i zapitali: ,,Da li je život na takvom mestu siguran?”. Ne brinite, jeste, biće priče i o tome u narednim člancima.

Nego, da se vratim na priču o imenu. Kao što je već pomenuto na početku, moje ime je Nikolina. Kakve to veze ima sad? Pa, Japance početak mog imena, tačnije ,,Niko” podseća na njihov izraz ニコニコ笑う (NIKO NIKO warau) koji opisuje smejanje. Upravo zbog toga su me savetovali da prilikom izrade mog pečata (ovde svako ima lični pečat koji se koristi otprilike kao što se kod nas koriste potpisi) uzmem ovaj kanđi kao pisanje početka mog imena. Poslušala sam ih i imam utisak da je ,,Niko”, iako drugačijeg značenja u srpskom jeziku, ovde postao moj zaštitni znak i nadimak.

Moj pečat i prva kutija za njega

Dok sam razmišljala da li je ova kombinacija dobar naslov članaka, rešila sam da potražim ovaj izraz na internetu. Tom prilikom, naišla sam na pesmu 福笑い i kada sam je odslušala, rešila sam da je definitivno želim kao jedan od motiva mojih članaka. Zbog toga vam prenosim prevod teksta na engleski jezik:

福笑い (Happy smile)

Whenever you are smiling
It makes me want to smile too
Whenever you are crying,
It makes me cry too.

A difficult face,
A difficult stories,
Can we forget those for a moment, and just SMILE?

“I think the universal language of the world
is not English but a smile” (translated by the NY times)
Whether you are a child or an adult,
Whether you are a man or a woman,
Are you enjoying the moment of your life?
Could you proudly say that you are “happy”?
That is all what matters in our world
And that is all what matters to me,
who sings this song next to you

We are getting used to not sharing
The world is filled with people with suspicious eyes
Even if there was someone crying,
Nobody pays attention to them

What do we need to look at
To determine the “human nature”.
We don’t know anything, but….

There is a magic for us humans,
When somebody starts smiling, it makes me want to smile too
I think we are all connected in some ways
where logic cannot explain 

Are you smiling right now?
From the bottom of your heart?
If only we could fill the world
With a smile that left no room for a hate

Some people may tell you that
You figures and characters are not good enough
However, no matter what people say, there is nothing
that can beat your pure smiles

“I think the universal language of the world
is not English but a smile” (translated by the NY times)
I believe that some happiness would
fall upon someone who is always smiling

There is a magic for us humans,
When somebody starts smiling, it makes me want to smile too
I think we are all connected in some ways
where logic cannot explain 

So that you are always smiling
So that you are always happy from the bottom of your heart
That is all what matters in our world
And that is all what matters to us
That is all we care

Nadam se da je ovo dovoljno da vas zaintrigira. Pratite sajt za najnovije objave! U sledećem članku: Kako je izgledao dolazak u Tokio? Kako se snaći u tokijskom metrou? Kako je bilo prvi put okusiti hranu u Japanu? Kako izgleda spavati u kapsula hostelu? I drugi doživljaji iz Tokija!